|
RAZVOJNA POLITIKA EUROPSKE UNIJE 2007-2013
O proračunu strukturnih fondova i pravilima o njihovom korištenju odlučuje Vijeće i Europski parlament na osnovi prijedloga od strane Europske komisije (EK). Komisija priprema prijedlog nakon što se konzultirala sa zemljama članicama o Strateškim smjernicama zajednice o koheziji (Community strategic guidelines on cohesion, CSG). To je stup politike koji daje stratešku dimenziju. Smjernice jamče da zemlje članice prilagode svoje programiranje u skladu s prioritetima Unije kako bi potaknuli inovacije i poduzetništvo, poticali rast gospodarstva utemeljenog na znanju i stvorili više i bolja radna mjesta.
Svaka zemlja članica priprema Nacionalni strateški referentni okvir (National Strategic Reference Framework, NSRF), koji je usklađen sa Strateškim smjernicama zajednice, koji služi kao osnova za tekući dijalog s EK. Pravila ističu da nakon usvajanja strateških smjernica, zemlja članica ima na raspolaganu pet mjeseci za slanje svog NSRF-a Komisiji. Tim dokumentom je definirana strategija koju je odabrala zemlja članica i predlaže popis operativnih programa koje nastoji provesti. Komisija ima nakon primitka NSRF-a na raspolaganju tri mjeseca za komentare i traženje dodatnih informacija od zemlje članice.
Komisija potvrđuje određene dijelove NSRF-a koji zahtijevaju odluku, kao i sve operativne programe (OP). U OP-ovima su predstavljeni prioriteti zemlje članice (i/ili njenih regija) kao i način na koji će provoditi svoje programiranje. Međutim, postoji obveza za zemlje i regije na koje se odnosi cilj konvergencije: 60% izdataka treba biti alocirano za prioritete koji proizlaze iz Strategije za rast i zapošljavanje EU (takozvana Lisabonska strategija). Za zemlje i regije na koje se odnosi cilj konkurentnosti i zapošljavanje taj postotak iznosi 75%. A treći cilj se odnosi na Europsku teritorijalnu suradnju, tj. prekograničnu i transnacionalnu suradnju. EK će u razdoblju 2007-2013 usvojiti oko 450 OP-a. A u programiranju i upravljanju OP-a sudjeluju ekonomski i socijalni partneri te organizacije civilnog društva. Nakon što je EK odlučila o operativnim programima, zemlje članice i njihove regije imaju zadatak provoditi programe, tj. odabirati na tisuće projekata, pratiti ih i ocjenjivati ih. Cjelokupni posao provodi se kroz takozvana upravljačka tijela (management authorities, MA) u svakoj državi i/ili svakoj regiji.
REGIONALNA POLITIKA EUROPSKE UNIJE
U Europskoj je komisiji za regionalnu politiku i financiranje razvoja u država članicama zadužena Opća uprava za regionalnu politiku na čelu s povjerenicom Danutom Hübner
(http://ec.europa.eu/regional_policy/index_en.htm).
Pri Europskom parlamentu za regionalnu i europsku gospodarsku i socijalnu koheziju nadležan je Odbor za regionalnu politiku
(http://www.europarl.europa.eu/committees/regi_home_en.htm).
Lokalne i regionalne vlasti u Europskoj uniji predstavlja Odbor regija. Njegov je cilj pridonijeti učinkovitosti politika EZ-a. Predstavnici Odbora redovito daju mišljenja o regionalnoj politici i o smanjivanju socijalnih i gospodarskih razlika unutar europskih granica. Vijeće i Komisija savjetuju se s Odborom regija o pitanjima obrazovanja i politika mladih, kulture, javnog zdravstva, transeuropskih mreža za promet, telekomunikacije i energetiku, o zapošljavanju, socijalnoj politici i zaštiti okoliša te prometnoj politici. Europska investicijska banka jedna je od ključnih institucija koje pružaju podršku ostvarivanju ciljeva regionalne politike. Kreditima i zajmovima EIB pomaže razvoj transeuropskih mreža za promet i energetiku, poduzeća čini dinamičnijima, širi znanja i inovacije, štiti okoliš te poboljšava kvalitetu življenja u gradovima.
Kohezijska politika EU
Kohezijska politika već je neko vrijeme druga financijski najznačajnija zajednička politika EU. U financijskom razdoblju 2007.-2013. iznosi 308 milijardi EUR od 864,3 milijardi EUR ukupnog proračuna EU. Financijska „težina“ ove politike odražava težinu socio-ekonomskih razlika unutar EU ali i politički značaj „kohezije“ za projekt ujedinjene Europe. Naime, sa svakim proširenjem EU je u pravilu prihvaćala siromašnije i manje razvijene zemlje koje je bilo potrebno čim prije integrirati u zajedničko tržište te učiniti ravnopravnim sudionicima gospodarskog i političkog projekta. Dodatna razvojna sredstva sa EU razine su način da se sva područja i stanovništvo EU osnaži za mogućnost korištenja svih prednosti zajedničkog tržišta roba, kapitala, radne snage i usluga: veće tržište, veća mobilnost u radu i obrazovanju, veći izbor usluga itd. S početnog naglaska na postizanju ujednačenog razvitka unutar EU, cilj Kohezijske politike se s vremenom pomiče ka jačanju globalne konkurentnosti europskog gospodarstva. Taj je trend izražen i u posljednjoj reformi politike: od 2007. veći naglasak na istraživanju i razvoju, inovaciji, usklađenosti obuke s potrebama tržišta rada, informacijskoj infrastrukturi, suradnji s privatnim sektorom u sufinanciranju i pripremi projekata, okolišnoj održivosti, sprječavanju prirodnih i tehnoloških rizika itd. Reformom se nastoji Kohezijsku politiku staviti u službu Lisabonske strategije i učiniti ju polugom održivog gospodarskog rasta EU – dakle puno više od politike ujednačenog regionalnog razvoja. EU doprinos održivom gospodarskom rastu zemalja članica ostvaruje se usmjeravanjem EU sredstava – a time i nacionalnih sredstava (sufinanciranje) – na prioritetna ulaganja (ona s izraženim ekonomskim doprinosom), te uvođenjem kvalitetnijeg pristupa razmišljanja o razvoju u nacionalnu praksu zemalja članica, utemeljenog na strateškom planiranju.
Strukturni fondovi
Strukturni fondovi EU u službi su Kohezijske politike EU. Cilj ove politike, koja iznosi preko trećine proračuna EU, je ostvariti gospodarsku i društvenu koheziju odnosno ujednačen razvoj unutar Europske unije. Iz Strukturnih fondova stoga se financiraju razvojni projekti koji doprinose smanjivanju razlika između razvijenijih i manje razvijenih dijelova EU kao i promicanju ukupne konkurentnosti europskog društva i gospodarstva. Strukturni fondovi i Kohezijski fond na raspolaganju su zemljama članicama Europske unije koje imaju potrebe za dodatnim, EU ulaganjima u ujednačen i održiv gospodarski i društveni razvoj. Hrvatska će imati pravo na sredstva iz ovih fondova nakon stupanja u članstvo EU. U pretpristupnom razdoblju, Hrvatska i ostale zemlje kandidatkinje za članstvo imaju se priliku pripremiti za upravljanje i korištenje tih fondova putem pretpristupnog programa IPA.
Općom uredbom definirana su zajednička načela, pravila i standardi za implementaciju triju kohezijskih instrumenata – Europski fond za regionalni razvoj (European Regional Development Fund, ERDF), Europski Socijalni Fond (European Social Fund, ESF) i Kohezijski fond (Cohesion Fund). Na osnovi načela podijeljenog upravljanja između Unije i zemalja članica i regija, ta uredba uređuje obnovljen proces programiranja, zasnovanog na Strateškim smjernicama zajednice za koheziju i prateće dokumente, kao i zajedničke standarde za upravljanje financijama, nadzor i vrednovanje. Reformiran sustav provedbe će pružati jednostavniji, proporcionalan i decentraliziran sustav upravljanja strukturnim fondovima i kohezijskim fondom.
Opća Uredba 1083/2006 kao i prateće izmjene iz 2006. i 2007. godine mogu se pronaći na:
 newregl0713_en.htm
Fondovi iz kojih se financira Kohezijska politika EU jesu:
- Europski fond za regionalni razvoj (European Fund for Regional Development, ERDF)
Europski fond za regionalni razvoj (ERDF) služi smanjivanju razlika u razvoju pojedinih zemljopisnih područja ili između određenih socijalnih grupa. Intervencije koje je moguće financirati iz regionalnog fonda su:
- Ulaganja u proizvodnju: potpore ulaganjima uglavnom malih i srednjih poduzeća s ciljem povećanja ili modernizacije proizvodnje
- Infrastruktura: projekti ključni za gospodarski razvoj određenog područja - stvaranje ili održavanje trans-Europske prometne mreže, očuvanje okoliša, ulaganja u sektor obrazovanja i zdravstvene skrbi, lokalne razvojne inicijative usmjerene na razvoj novih ili podršku postojećim malim i srednjim poduzećima
- Jačanje gospodarskih potencijala: jačanje turističke ponude, atraktivnosti područja za ulaganje, informacijsko društvo (pristup Internetu, on-line usluge, mala i srednja poduzeća), konkurentnost (istraživanje i razvoj, klasteri i suradnja, poduzetništvo i inovacije za mala i srednja poduzeća)
Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 1080/2006 o ERDF, vidi:
l_21020060731en00010011.pdf
- Europski socijalni fond (European Social Fund, ESF)
Europski socijalni fond (ESF) predstavlja glavni financijski instrument Europske unije za ostvarivanje strateških ciljeva politike zapošljavanja. Fond osigurava podršku europskim regijama koje su pogođene visokom stopom nezaposlenosti. Intervencije koje je moguće financirati iz ESF fonda su:
- Poticanje ulaganja u ljudske resurse: cijelo-životno učenje, inovacije i poduzetništvo, ICT (informatičko društvo) i usavršavanje vještina za upravljanje, profesionalno usmjeravanje, obuka predavača u različitim stručnim područjima i sl.;
- Prilagodba gospodarskim promjenama: produktivnija organizacija rada, ciljanje znanja i vještina, zapošljavanje i obuka (restrukturiranje);
- Pristup tržištu rada: modernizacija i jačanje institucija, aktivne mjere zapošljavanja (npr. samo-zapošljavanje), uključenje žena i imigranata;
- Socijalna uključenost (osjetljive skupine): zapošljavanje, relevantna pomoć i usluge te borba protiv diskriminacije;
- Podrška radu službi za zapošljavanje: umrežavanje s istraživačkim centrima, izrada i provedba studija o potrebama za određenim profilom radne snage;
- Partnerstvom do reformi (dijalog i suradnja u procesu kreiranja politika);
- Dodatno za područja određena za Cilj 1: jačanje administrativne sposobnosti u državnoj upravi i javnom sektoru u području gospodarstva, zapošljavanja, socijalne politike, okoliša i pravosuđa; reforma znanosti i obrazovanja; jačanje ljudskih potencijala u istraživanju i razvoju; mjere cijelo-životnog učenja.
Uredba Europskog parlamenta i Vijeća 1081/2006 o ESF, vidi:
l_21020060731en00120018.pdf
- Kohezijski fond (Cohesion Fund, CF)
Kohezijski fond (Cohesion Fund, CF) financira projekte kojima se unapređuje okoliš i razvija prometna infrastruktura određena kao sastavni dio Trans-europske prometne mreže. Na sufinanciranje projekata u iznosu od najviše 80-85% pravo imaju države članice čiji je bruto domaći proizvod ispod 90% prosjeka Europske zajednice i koje primjenjuju nacionalni program konvergencije prema gospodarskoj i monetarnoj uniji. Kohezijski fond otvoren je Grčkoj, Portugalu i Španjolskoj te, nakon proširenja u svibnju 2004.g. i novim državama članicama Unije. Intervencije koje je moguće financirati iz kohezijskog fonda su:
- Trans-europske transportne mreže (Trans-European Transport Networks)
- Transportna infrastruktura (izvan TEN-T mreža) koja doprinosi okolišno održivom urbanom i javnom prometu, inter-operabilnosti transportnih mreža diljem EU i potiče inter-modalne prometne sustave (vs. samo cestovni promet)
- Okolišna infrastruktura s ciljem preuzimanja EU standarda zašite okoliša
- Učinkovito korištenje energije i korištenje obnovljivih izvora energije
Uredba Vijeća 1084/2006 o Kohezijskom fondu, vidi:
ce_1084(2006)_en.pdf
Pravila provedbe svih Uredbi kojima su uređeni pojedini strukturni fondovi regulirani su Uredbom 1828/2006 i izmjenama iz 2007.g.:
ce_1828(2006)_en.pdf
LexUriServ.do?uri=OJ:L:2007:045:0003:0115:EN:PDF.
Grupiranje teritorijalne suradnje u Europi (European Grouping of territorial co-operation, EGTC)
Cilj ovog novog pravnog instrumenta je poticanje prekogranične, transnacionalne i/ili međuregionalne suradnje između regionalnih i lokalnih vlasti. Sredstva će se uložiti za provedbu programa teritorijalne suradnje utemeljenih na konvenciji o kojoj se sporazume nacionalne, regionalne, lokalne i druge javne vlasti koje sudjeluju u procesu.
Uredba Vijeća 1082/2006 o grupiranju teritorijalne suradnje u Europi, vidi:
ce_1082(2006)_en.pdf
Programi zajednice
Programi Zajednice predstavljaju integrirani niz aktivnosti koje usvaja Europska zajednica ili Unija u svrhu promicanja suradnje između država članica u različitim područjima povezanim sa zajedničkim politikama Europske zajednice. Programi zajednice su, temeljem posebne stavke u Općem proračunu EU, u pravilu namijenjeni državama članicama Europske unije, ali neki od njih otvoreni su i državama koje se nalaze u procesu približavanja Uniji. Kao takvi smatraju se jednim od važnijih instrumenata pretpristupne strategije, odnosno upoznavanja država kandidatkinja za članstvo u EU s metodama rada Europske unije, te njihovu integraciju u sektorske politike Unije u očekivanju pristupanja. Države koje nisu članice Europske unije, i kao takve ne doprinose zajedničkom proračunu Unije, dužne su platiti članarinu za sudjelovanje u programima Zajednice, a iznos članarine razlikuje se od programa do programa. O kvaliteti podnesenih projekata ovisi koliko će se uspješno povući uložena sredstva, te da li će ona biti manja, jednaka ili veća od uplaćene članarine.
Programi Zajednice provode se prema centraliziranom modelu provedbe u kojem su za financijsko upravljanje i provedbu odgovorna tijela Europske komisije, tj Opće uprave zadužene za pojedini program. Financijski nadzor ili reviziju provode ili nadziru Europska komisija, OLAF (Europski ured za borbu protiv korupcije, franc. Office Européen de Lutte Anti-Fraud) i Revizorski sud Europskih zajednica. Detalji o provedbi svakog pojedinog programa Zajednice za koji RH zatraži pristup određeni su posebnim memorandumima o suglasnosti. Tijela nadležna za provedbu programa Zajednice u RH na nacionalnoj razini jesu:
- Nacionalni koordinator pomoći EU (National Aid Coordinator - NAC) - državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Razvojnu strategiju i koordinaciju fondova EU je zadužen za koordinaciju uključivanja tijela državne uprave RH u rad pojedinih programa Zajednice
- Nacionalni fond (National Fund - NF) - ustrojen je pri Ministarstvu financija, je zadužen za provedbu procedure plaćanja članarina za sudjelovanje u programima Zajednice.
- Tijela državne uprave (koordinatori programa) - informacije o aktivnostima u sklopu pojedinog programa korisnicima se prenose putem koordinatora programa u tijelima državne uprave koja su u RH zadužena za koordinaciju provedbe programa.
Programi zajednice za koje je Republika Hrvatska potpisala Memorandum o suglasnosti
Vlada Republike Hrvatske na sjednici održanoj 28. veljače 2007. godine usvojila Zaključak o određivanju prioritetnih programa Europske zajednice za koje će RH pokrenuti postupak pristupanja tijekom 2007. te 2008. godine, kako bi se omogućilo sudjelovanje u navedenim programima tijekom razdoblja 2007.-2013. Do 18. listopada 2007. godine potpisani su Memorandumi o razumijevanju (MoU) za 6 programa zajednice (ukupno je potpisano 8 MoU jer su potpisane dvije od tri komponente CIP-a): Kultura 2007, VII Okvirni program, PROGRESS, Europa za građane, EIP, ICT, Inteligentna energija Europe te Civil Protection Financial Instrument. U Hrvatskom Saboru ratificirano je četiri Memoranduma: Culture 2007, VII Okvirni program, Europa za građane te Inteligentna energija Europe.
Programi Zajednice u kojima Republika Hrvatska sudjeluje kao treća zemlja
LIFE predstavlja financijski instrument EK namijenjen aktivnostima u područjima zaštite okoliša i prirode na području Unije, te aktivnostima u zemljama koje nisu članice EU, kao i zemljama kandidatkinjama, u području izgradnje administrativnih struktura za zaštitu okoliša te očuvanja prirode i promicanja održivog razvoja. Cilj LIFE-a jest doprinijeti razvoju i provedbi politike zaštite okoliša EU.
YOUTH (MLADI) je program za podršku neformalnim obrazovnim aktivnostima za mlade u obliku razmjena grupa i individualnog dobrovoljnog rada. Cilj Programa je doprinos izgradnji „Europe znanja” i stvaranju europske platforme za suradnju na razvoju politike mladih, zasnovanoj na neformalnom obrazovanju. Program podržava koncept cijelo-životnog učenja i razvoj vještina i sposobnosti s ciljem poticanja aktivne građanske svijesti. Sudjeluju zemlje članice EU, kandidatkinje i treće zemlje u ograničenom opsegu.
Drugi fondovi razvojne politike
Posebni fondovi od značaja za regionalnu politiku, ali pod nadležnošću Zajedničke poljoprivredne politike EU (Common Agriculture Policy, CAP,
vidi Uredbu 1290/2005 l_20920050811en00010025.pdf
Izvor:
ENTEREUROPE (www.entereurope.hr),
Središnji državni ured za upravu (www.uprava.hr)
|
